Ne mogu se probuditi rano, nisam jutarnji tip! Koliko sam puta ovo izgovorio. Rano buđenje za mene je bila prekretnica u životnom stilu i vjerujem da je najvažniji čimbenik u uspješnoj potrazi za poslom. Mislio sam ako se probudim rano da ću biti umoran tijekom dana, no ta se teza ispostavila potpuno krivom. Prije nego sam usvojio naviku ranog buđenja, obično sam se budio oko devet sati ujutro, a zaspao bih oko ponoći. Vjerujem kako misliš da u mome primjeru nema ništa loše, da je to zapravo “normalno” vrijeme buđenja za nezaposlenu osobu koja ne mora ići rano na posao, a da zaspati oko ponoći i nije tako kasno. Tako sam i ja mislio prvih mjesec dana (neuspješnog) traženja posla. Moja rutina je izgledala ovako:
- 9:00 – buđenje
- 09:00 – 11:00 – ispijanje kave uz Facebook, Instagram i vijesti
- 11:00 – 13:00 – gledanje filmova i serija
- 13:00 – 15:00 – pregledavanje oglasa za posao i slanje životopisa
- 15:00 – 15:30 – ručak
- 15:30 – 17:30 – popodnevni odmor
- 17:30 – 18:00 – ispijanje kave uz Facebook, Instagram i vijesti
- 18:00 – 20:00 – gledanje filmova
- 20:00 – 00:00 – čitanje vijesti i gledanje YouTube-a
Tako sam proveo prvih mjesec dana traženja posla. Ne moram ni reći da sam se osjećao neispunjeno. Nevjerojatno! Neispunjeno, a radio sam sve što sam mislio da će me ispuniti. Problem je bio što sam duboko u sebi znao da sam efektivno radio samo dva sata dnevno. Od devet do trinaest sam se psihički pripremao pregledavati oglase za posao. Je li ti poznata ta psihološka priprema? Priznajem, dogodilo se nekoliko puta tjedno da baš u vrijeme kada sam planirao tražiti posao je počinjao neki dobar film ili je netko na Facebooku objavio zanimljiv post. Znalo je proći i nekoliko dana zaredom da nisam tražio posao. Dijagnoza je vrlo jednostavna: obuzela me lijenost.
Odlučio sam svoj dan počinjati u šest ujutro. Na početku nije bilo lako, no tijelo se nakon dva tjedna priviknulo na ranije buđenje, te sam primijetio da rano ujutro imam puno više energije. Raspoloženje mi se značajno popravilo, te sam dobio volju za traženjem posla. Također, odlučio sam da ću ići na spavanje u dvadeset i dva sata. Iskreno, to mi je puno teže palo nego rano buđenje. Za zaspati u dvadeset i dva sata treba imati discipline i barem sat vremena prije spavanja maknuti se od mobitela, laptopa i televizije. Promjena je osnova napretka. Promijeniti se znači odbaciti ono što mi je škodilo i prigrliti nove navike koje će poboljšati kvalitetu moga života.
Rano buđenje se čini kao sitnica, ali mogu posvjedočiti da je to sitnica pomoću koje sam se uspio osloboditi robovanja šarenilu mobitela. Ta sitnica je bila preduvjet za usvajanje zdrave i uspješne dnevne rutine.